Živimo u digitalno doba koje zahtjeva stalnu prilagodbu promjenama oko nas koje se događaju brzo, složeno i nepredvidivo. Međutim, hrvatski zakonodavni sustav danas ne prati dinamiku promjena i prema nekim stručnjacima zaostaje desetak godina za potrebama građana i poduzetnika, čime koči brži razvoj društva i gospodarstva. Stoga i novi propisi morali biti spremni za digitalnu upotrebu zbog manjeg opterećenja za javne službenike i učinkovitije digitalne usluge za građane i poduzetnike. Takvi novi propisi bi značajno doprinijeli smanjivanju administrativnih opterećenja i uklanjanje nepotrebne birokratizacije hrvatske javne uprave, a time i manjim troškovima i rizicima za građane i poduzetnike. Nažalost, pri stvaranju novih propisa danas u Hrvatskoj ne postoji sustavni pristup koji bi osigurao kompatibilnost s digitalnom stvarnošću i budućnošću, te njihovu digitalizaciju i/li automatizaciju.
Suvremeno zakonodavstvo digitalnog doba oslanja se na proces formuliranja digitalno-spremnih propisa i politika, uzimajući u obzir sve digitalne aspekte od početka ciklusa izrade prijedloga propisa, kako bi se osigurala njihova spremnost za digitalno doba, otpornost na budućnost i interoperabilnost. Ministarstva i druga tijela s odgovarajućim ovlastima se pri izradi nacrta propisa trebaju fokusirati na njegovu lakšu implementaciju, jer će time olakšati sukladnost sa samim propisom, ali i osigurati kompatibilnost propisa za njegovu digitalizaciju. Kako bi novi propisi bili digitalno-spremni i učinkoviti u praksi, postoji potreba za većim fokusom na njihovu primjenu u svakodnevnom životu, odnosno na njihovu digitalnu provedbu u praksi. Tijekom procesa osmišljavanja novog propisa, od prijedloga do izglasavanja zakona u Saboru, postoji potreba za povećanjem svijesti o tome može li se novim propisom upravljati digitalno i koji je učinak tog propisa na digitalizirane sustave pružanja usluga građanima i gospodarstvu, poput sustava e-Građani.
Obvezna procjena digitalne-spremnosti novih propisa
Propisi su digitalno-spremni kada se mogu provoditi u cijelosti ili djelomično digitalno i ako podržavaju korištenje novih tehnologija. Stoga bi Hrvatska što prije trebala uvesti obveznu procjenu digitalne-spremnosti za sve nove propise u sklopu već postojeće obveze procjene učinaka propisa – fiskalne, financijske, socijalne, ekološke – i procjene utjecaja novih propisa na poslovanje mikro, malih i srednjih poduzetnika. Takva procjena digitalne-spremnosti propisa treba postati sastavni dio procesa izrade propisa prije njegovog slanja u Sabor, čime bi se osigurala kompatibilnost s postojećim digitaliziranim sustavima i uvođenje digitalizacije u hrvatski regulatorni sustav. Digitalno-spremni propisi se moraju fokusirati na njihovu provedbu od strane odgovornih tijela državne uprave, što bi se postiglo obveznom procjenom učinaka novih zakona i podzakonskih akata na provedbu u ranoj fazi procesa njihove izrade.
Danski primjer digitalno-spremnih propisa
U Danskoj je obavezno procijeniti je li novi zakonski prijedlog digitalno spreman. Procjena se temelji na sedam načela za digitalno-spremno zakonodavstvo. Svako tijelo državne uprave s pravom predlaganja propisa je obvezno analizirati nacrt propisa kroz procjenu u kojoj mjeri zakonski prijedlog slijedi sedam načela digitalizacije zakonodavstva. Cilj te procjene je osigurati njegovu laku digitalizaciju kroz digitalne usluga za građane i gospodarstvo. Od ovih načela se može odstupiti isključivo tek kada se pojave posebni razlozi, kao što su interesi djeteta ili manjina.
Sedam načela koje koristi Danska javna uprava pri izradi digitalno-spremnih propisa podrazumijeva jednostavnost i razumljivost novog propisa kako bi ga građani i poduzetnici mogli shvatiti i njega se pridržavati. Drugo načelo osigurava digitalnu komunikaciju javne uprave s građanima i gospodarstvom, dok treće načelo podržava potpunu ili djelomičnu digitalnu administraciju propisa. Četvrto načelo služi kako ne bi došlo do nepotrebnog dupliciranja propisa te propituje je li umjesto uvođenja novog propisa moguće izvući podatke koje nalaže novi propis iz postojećih javnih registara. Sljedeće načelo provjerava je li je osigurana zakonski propisana razina raspolaganja podacima koji će se stvarati temeljem novog propisa, sukladno postojećim propisima poput zakona o zaštiti osobni podataka. Šesto načelo nalaže uzeti u obzir kompatibilnost za korištenje postojeće javne infrastrukture i digitalnih standarda, poput NIAS-a u Hrvatskoj. Zadnje načelo pri izradi digitalno-spremnih propisa potiče formulaciju novog propisa koja bi omogućila učinkovitu primjenu informatičke tehnologije u svrhu kontrole. Na primjer, osiguravajući da podaci koji nastaju temeljem novog propisa mogu biti pohranjene i tako korištene putem relevantnih javnih registara.
Hrvatska Vlada je u nacionalnom planu oporavka i otpornosti istaknula važnost daljnjeg uklanjanja administrativnih opterećenja i modernizaciju hrvatskog zakonodavstva. Time je važnost uvođenja obvezne procjene digitalne-spremnosti novih propisa od koristi svima dionicima zakonodavstva – od građana i poduzetnika, pa do službenika odgovornih za njihovu implementaciju. S obzirom da u Hrvatskoj već postoji obveza procjene učinaka propisa za svaki novi prijedlog propisa, integracija ove procjene ne bi trebala biti složena, a učinci koji bi se postigli kroz digitalno-spremne propise osigurali bi suvremeniji regulatorni sustav Hrvatske, s manjim rizicima i troškovima za građane i poduzetnike, uz manje čekanja.
Comments